Zaključci konferencije
Siromaštvo i socijalna isključenost suvremeni su izazovi socijalnog rada. Socioekonomske nejednakosti prožimaju suvremeno društvo na različitim razinama: od globalnih, nacionalnih, lokalnih te nastalih na temelju različitih osobnih obilježja (poput dobi, spola, psihofizičkih značajki i sl.).
Zbog toga se iznimna pozornost posvećuje ranjivim društvenim skupinama, posebice djeci, mladima, starijim osobama i osobama s invaliditetom:
Podrška udomiteljstvu i posvojenju djece bez roditeljske skrbi treba imati svoje ishodište u zakonima, sudskoj praksi koja je definirana efikasnijom i kvalitetnijom procjenom i intervencijom kako bi se pravovremeno zaštitio najbolji interes djeteta. Navedeno se može ostvariti ulaganjem u razvoj nesrodničkog udomiteljstva svih kategorija korisnika što dovodi do unapređenja samog instituta udomiteljstva.
Društveni položaj osoba s invaliditetom može se pospješiti sustavnim procesima osnaživanja, inkluzije osoba s invaliditetom, prevencijom samoizolacije i senzibilizacijom poslodavaca za zapošljavanje zaposlenika s invaliditetom.
Senzibilizacija lokalne zajednice o prepoznavanju i sankcioniranju nasilja nad starijim osobama moguća je kroz znanstvena istraživanja. Promocija pozitivne slike o starijim osobama kroz medije, pružanjem podrške članovima obitelji koji skrbe o starijima doprinose prevenciji navedenog nasilja i podizanju kvalitete života starijih osoba.
Patrijarhalno poimanje rodnih uloga reflektira se kroz diskriminaciju žena u radnom okruženju, posebice u tipično muškim zanimanjima. Potrebno je raditi na mijenjanju patrijarhalnih obrazaca poimanja rodnih uloga te razvijati programe kojima će se osnaživati žene koje se iz različitih razloga nalaze u posebno ranjivom položaju.
Društveno partnerstvo je temelj djelotvorne zaštite ljudskih prava i promicanja socijalne pravde.
Centri za socijalnu skrb mogu biti promotori partnerstva u lokalnoj zajednici na način da povezuju djelovanje organizacija civilnog društva i državnih institucija kroz zajedničke projekte te na taj način promiču i razvijaju modele dobre prakse. Kroz individualiziran pristup, omogućavanje pravodobnih i adekvatnih informacija i integriranje usluga, centri za socijalnu skrb mogu pridonijeti preveniranju socijalne isključenosti. U tome, značajnu ulogu mogu imati mediji s kojima je važno promovirati kvalitetnu suradnju.
Osim kroz centre za socijalnu skrb i druge sustave socijalne skrbi, socijalni rad može ojačati svoju ulogu u društvu intenzivnijim integriranjem u ostala područja ljudskog života, poput obrazovanja, palijativne skrbi, radnim organizacijama i poduzećima, zdravstvu ali i u različitim organizacijama civilnog društva.
Volonterizam je jedan od vitalnih faktora razvoja kvalitetnog civilnog društva pa se stoga moraju pronaći načini za njegovo razvijanje i promicanje. Ujedno je to dobra prilika za stjecanje novih znanja i vještina te osnaživanje za djelovanje u zajednici.
Socijalni radnici trebaju biti nositelji promjena u društvu i promicatelji socijalne pravde. Kako bi to ostvarili, potrebno je unaprijediti profesiju na različite načine: promicati samostalnost studija socijalnog rada, osnivati komore socijalnih radnika, osigurati primjerene uvjete rada i razviti modele zaštite mentalnog zdravlja pomagača. Također, važno je unaprijediti obrazovanje socijalnih radnika kroz razvoj specijaliziranih studijskih programa i angažiranje studenata već tijekom studija i praktičnim područjima socijalnog rada.